Stalnost mijene

by Beren Erchamion

Predzadnji dan godišnjeg.. 5 sati ujutro, a san više ne dolazi na oči.. Vani je hladno, miriše na kišu. Umjesto da uživam u posljednjim satima slobode od poslovnih obaveza, u glavi kaos.. Kreativan nered? Ili jednostavno vakuum.. Misli jure sto na sat i nikako ih uhvatiti ni za glavu ni za rep. Prolazi godišnji, ljeto je na izmaku. Evo sad će i škola, neki novi klinci na ulici. I lišće će uskoro oblačiti jesensko ruho. Gomila igrača u raznim sportskih klubovima promijenila je svoje boje. Još malo, pa će i ono crno, crveno i bijelo voće mijenjati svoju formu iz krutog u tekuće...

 

Gdje god da se okrenemo, stalno neke promjene, nešto se mijenja. I to je jedino što je stalno u ovom životu. A mi, poput psa na zadnjem sjedištu (mog) auta, gurnuli smo glavu kroz prozor i gledamo kako život prolazi pored nas. I umjesto da isplazimo jezik i uživamo u onome što nam je na dohvat ruke i u vidokrugu oka, mi lajemo i režimo, grebemo šapama u bijesnom ludilu svijeta koji nas okružuje. Kao da ne možemo spoznati razliku između hrabrosti da prihvatimo ono što ne možemo promijeniti i snage za promjenu onoga što možemo promijeniti.

Čupamo kosu zbog nestašice vode i zbog požara po Dalmaciji, plačemo zbog odlaska starih igrača uvjeravajući se da nisu gori od novih (dok eto, ne prođe još jedan period pa opet mijenjamo mišljenja); imamo čir na želucu zbog nesposobne vlade, bolesni smo na živce zbog poskupljenja koja svaki dan rastu i rastu... i na kraju prihvaćamo da ništa ne možemo promijeniti, i prepuštamo se masi, rijeci u kojoj plutamo.. negdje... nekamo.. I opet, mijena je jedino što je stalno.

 

Pa onda idemo promijeniti i nešto malo oko sebe.. Da si olakšam dušu, da uljepšam nekome dan  I primih se tako miša i tipkovnice i pišem i pišem slova kombinirajući riječi a da nisam ništa pametno rekao (iako me ti koji ovo čitaš shvaćaš..). Ili se možda ne slažeš sa mnom? Evo, dajem ti priliku da me ispraviš, da i ti nešto učiniš drugačije i bolje..

Upravo zato, formiramo jedan mali kutak na ovom našem plavom medi gdje ćeš moći napisati nešto i izbaciti to iz sebe/nasmijati drugoga/promijeniti nešto ili potaknuti na promjenu. Pa kud puklu da puklo, nek hokejaški navijač naklapa. U ovoj neredovitoj kolumni „Naklapanja hokejaškog navijača“.

 

Pozivam te da komentiraš, kritiziraš, nasmiješ nekoga, promijeniš nešto, učiniš mene/sebe/okolinu boljom.. Otvoren sam za sve opcije (osim za m&m).. Možeš to učiniti na e-mail kolumna@plavimedo.com.hr. Pokušaj, ipak je pero moćnije od mača! Znamo da su mnogi moćnici kroz povijest bili u zabludi misleći da će mačem osvojiti i podložiti svijet. Vodili su ratove, gubili i dobivali bitke, ostajali bez svojih boraca, a sve s ciljem kako bi bili kraljevi... Najjači... Najveći... Ali što im od toga ostade; ljudi su umirali, mačevi su trunuli, a sve odlazi u zaborav povijesti.

I svi su oni bili u zabludi. Jer potrebno je malo, a opet tako puno da bi se spoznalo da postoji nešto jače od mača: a to je pero. Da, malo, krhko i slabo pero, ali u današnje vrijeme, perom i pisanom riječju moguće je čovjeka satrti, uništiti do neprepoznatljivosti. I s druge strane obrnuto, moguće ga je uzdići do nebesa, umetnuti u naš život toliko jako i često da se pitamo da li je postojao ili postoji tren kad ta osoba nije tamo...

 

Vidimo i sami kako to oni iz pozadine medijima upravljaju i oblikuju svijest. Pa idemo se boriti s njima onda na isti način. Ustani i na oružje (tipke ispod prstiju) i pošalji nam svoj komentar, prijedlog, kritiku.. Pa čak i napiši nešto.. Čekam te ponosno uzdignute glave, sjedeći na svom plemenitom konju. Izazivam čak, bacajući (Letangovu) rukavicu u lice! E da te vidim sada...

Tematska slika