Posjet Kuma

by Beren Erchamion

Dragi čitatelju, evo opet mene. Nadam se da ne gnjavim previše tako brzo, al jednostavno sam bio prisiljen (loš izbor riječi), morao sam (ne, nisam morao) došla mi je prije... inspiracija za još jedan tekst. Možda ste već primjetili da pišem malo sporije; bez brige, nije mi se dogodilo ništa (strašno). Mali prst mi je gurnut pao po stepenicama pa zato ide malo sporije (moram tipkati s jednim prstom).

 

Ma bile su mi neke prijateljice u posjeti doma, donijele su mi vreću cementa (valjda su vidjeli da treba malo ogradu popravljati) i imaju molbu za mene. Pa evo, proslijeđujem tu molbu onda i tebi. Slušaj pažljivo, napisati ću ovo samo jedanput; dosta je važno. Sjećaš se prošli put kad sam ti bacio (Letangovu) rukavicu na izazov? E pa molio bih te da mi je vratiš (na kolumna@plavimedo.com.hr) jer evo, curama je jako važna. Sam Consigliere se založio da je vratim ili.. (ne znam točno kaj se krije iza tih točkica, a kako su mi draže neke stvari, radije ipak živim u neznanju). A dobio sam i obećanje da ću spavati s nekom ribom ;) To bi već moglo biti zanimljivo ;) Valjda...

Zato, ajde budi ljubazan i vrati rukavicu. Možeš iskoristiti priliku pa mi i neki prigodni epitaf napisati, sad (još) imam vremena za ocjenjivanje, kako se ne bi kasnije drugi morali mučiti s odabirom.. Onak, za svaki slučaj..


To bi bilo to kaj se tiče toga što sam htio. Hm.. Kratka je ova kolumna, trebalo bi sročiti još nešto teksta. Htio sam pisati o najvećoj mogućoj vijesti koja se dogodila ovoga ljeta kako bismo bili informirani i u trendu, ali dobio sam zabranu  spominjati tu španjolsku sapunicu u engleskoj produkciji s hrvatskim glumcem u naslovnoj ulozi.


Kako sada više nemam inspiracije, ostaje mi da se odjavim. Jer lako je pisati kad je tu inspiracija, ali kad je nema.. Što učiniti kad je nema ni za lijek?! Da pišem bezveze? Ili jednostavno da budem strpljiv... i čekam... jer je najčešće dovoljna jedna riječ ili neki događaj da pokrenu lavinu asocijacija koje se mogu iskoristiti za pisanje nečeg pametnog.
Samo, žurba je, nemam baš puno vremena, obaveze se povećavaju jer sezona je iza ugla. Nema više slobodnih nedjeljnih popodneva.. A i petkom će biti žurba kako bi se (oni mlađi ;)) mogli spremiti za večernji izlazak nakon tekme. A još ako k tome plešete salsu, onda stvarno nema više ni minute slobodnog vremena..


Zato sad bježim, sutra je novi dan. Novi početak. Vidimo se, čitamo i tipkamo online. Kad nisam na tekmi, ziher pratim na UN-u gdje je zakon ekipa.


PS. Hvala svima na e-mailovima podrške, prijedloga i komentara. Molio bih sve koji su mi nešto napisali da mi ponovno pošalju (na kolumna@plavimedo.com.hr) jer je inbox prazan. Provjerio sam i spam folder u kojem nema ništa. Nešto se čudno dogodilo u virtualnom svijetu (sigurno zbog globalne svjetske zavjere onih koji ne vjeruju u mir i spašavanje delfina), jer svi vaši e-mailovi, želje i pozdravi su sabotirani i nisu došli do mene. Zato ovim putem, nagrađujem prvi e-mail: u skladu s njenim imenom, omogućavam ti dragi čitatelju da na jednoj utakmici upoznaš našu Sponzu (ako već nisi) i da je častiš pivom. Samo molim da ne pišete svi odjednom kako ne biste srušili server. Ne želimo FBI za vratom, zar ne?


Do idućeg čitanja, konjanički pozdrav svima u nadi da će izvjesna rukavica pronaći svoj put do mene jer ću samo na taj način imati prilike dalje napisati.

Tematska slika