Naklapanje prvo

by J. Vadičep K.

Napokon!

Prva utakmica pogledana uživo ove sezone. Znam, znam, i slažem se s tobom, čitatelju, apsolutno me mora biti, i jest me sram to priznati! No, eto, uz splet raznih okolnosti, Medvjede sam dosad pratio samo malo, što uz oldschool live tekstualne prijenose, što uz tevej koji, silnim tehnološkim inovacijama unatoč, i dalje ne uspijeva prenijeti sve čari te predivne igre. U svakom slučaju, odlučih očerupati gusku, uzeti jedno pero, umočiti ga u tintu i krasopisom (“more like šrakopis”, rekli bi oni koji su vidjeli kako stvarno pišem) prenijeti Vam svoje dojmove vezano uz igru…


Prije nego što se bacim na klub, htio bih samo reći – Berene, da razriješim tvoje nedoumice i sumnje, apsolutno si lud – no ne brini, pobjeći će i taj miš u mentalnu rupu, a ti nećeš ni primjetiti da je sve drugo ostalo isto. Osim možda ponekog igrača, trenera, Vlade, dvorane, godišnjeg doba…


Posljednjih tjedan dana odbrojavao sam dane kao onomad dok sam u mlađim danima odbrojavao vrijeme do polaska na maturalac, i svaki dan moje nestrpljenje je sve više raslo, zajedno s mojom radošću što ću napokon zakoračiti u Ledenu, vidjeti hrpu poznatih lica, ispiti razrijeđenu, ali finu pivu i izgubiti glas navijajući za Medeke. Navijanje na razini (očekivano), dvorana gotovo popunjena (očekivano), novi plamenici za intro igrača (koji bi uz malu doradu, tj. sužavanje prostora između plamenika, mogli postati genijalno sredstvo za depilaciju facijalnih dlaka naših protivnika), dostojan protivnik – svi preduvjeti za odličnu utakmicu bili su ispunjeni!

Prva trećina muška, puno klizanja i igre tijelom, no sama igra me (neću reći razočarala) neugodno iznenadila – puno loših dodavanja, puno aljkavih pakova koji su se jedva dokotrljali do namjenjenog im suigrača, ako nisu bili presječeni, a i u dosta navrata vidi se da se dečki nisu shvaćali – potencijala ima i nekoliko izrađenih akcija se dalo vidjeti, i jedva čekam da se u potpunosti uigramo, namjestimo formu (za uspon do vrha koji počinje u drugoj polovici veljače), vjerujem da ćemo biti melem za oči.


Iako bih prošle sezone ili uoči ove rekao da će situacija biti obrnuta, čini se da je Lix bio na instrukcijama kod Ouzasa – ako sam dobro izbrojio, Linz je u cijeloj utakmici dobio samo 4 (četiri!!) bulija zbog ulovljenih pakova, sve ostalo je Lix odbijao ko veliki! Pretpostavljam da zato nije ustao čitavu vječnost kad je napokon ulovio onaj prvi pak i legao na led tamo negdje pred kraj prve trećine. Svakako se čini kao velika promjena u njegovom stilu, a uzev u obzir njegove uzdignute ruke na kraju tekme, čini se da mu je itekako trebala i puno značila ova pobjeda. I da, kad su izašli na pobjednički krug nakon tekme, jedva sam ga prepoznao bez one uobičajene grive.


Neću u detalje, vjerojatno ste većinom gledali tekmu, no htio bih istaknuti da mi Buck je danas izgledao odlično, da mislim da je Naglich imao par genijalnih poteza (situacija kad nam je sam samcat uštedio 20-ak sekundi u PK-u je bila zakon), i da je Leavittu danas stvarno nedostajalo sreće da zabije koji.


Novost koju sam uspio primjetiti tek danas, negdje usred tekme, je ta da suci imaju brojeve na leđima (ili nije novost, a ja gospodu u odijelima koja podsjećaju na ona braće Dalton nisam uopće doživljavao) tako da ih možemo lakše prepoznati. Danas je u moju crnu knjižicu ušao gospodin 24, a to može zahvaliti zadnjim dvama isključenjima koja nam je udijelio tako da ne bismo imali PP (a baš sam dotad već pomislio – i očito samim time urekao – kako je divna promjena igrati protiv Austrijanaca i ne skupljati isključenja kao Ash Pokemone). Hebarovo isključenje je bilo zaista genijalno – EBEL stranica kaže da je old MacDonald (imao farmu, ia ia i-oooooo) bio isključen zbog hookinga, a Hebar zbog – divinga! Uopće nije nelogično, zar ne?


Sve u svemu, it’s good to be back to enjoying the good ol’ hockey game! A sad, odbrojavanje do slijetanja Orlova, u nadi da će vrijeme proletjeti!


Do čitanja iduće (tvoje?) kolumne i do gledanja još uigranijih i još boljih Medvjeda,
Vadičep
Tematska slika