Mjesec ružičaste vrpce

by Bojana Consigliere Radaković

Kada je objavljeno da će Medvjedi ovaj mjesec u znak podrške ženama oboljelima od raka dojke nositi ružičaste vezice ili po domaći žnirance na klizaljkama, posebno su me dirnuli, jer rak dojke poslao je na nebo neke divne, drage žene koje su bile dijelom mog života, a i sama sam imala priliku suočiti se sa sumnjom na postojanje ove bolesti....


Nije možda ova tema izravno vezana za hokej, ali je životna i treba o njoj pričati, koliko god to bolno i teško bilo..Nitko od nas ne voli niti razmišljati o bolesti, ali ona je na žalost dijelom naših života. Rak dojke sve je učestalija bolest koja zahvaća žensku populaciju, a i najveći broj žena u Hrvatskoj umire od ove bolesti.


Jedna od žena koje su oboljele i umrle od ove bolesti jest mama moje prijateljice. Teta Jela je bila ono što bi se narodski reklo „jaka žena“. Uvijek u pokretu, uvijek spremna za šalu, smijeh... Kada je bolest dijagnosticirana, hrabro je to prihvatila i odlučila „ nema predaje, ja sam jača od ovoga“.. I bila je nekoliko godina. Mislili smo da je to značilo pobjedu nad mrskim neprijateljem, ali na žalost, neprijatelj se kukavički sakrio i vrebao iz prikrajka... I napao opet. Ovaj puta na žalost teta Jela izgubila je bitku, ali borila se svom snagom do kraja. I danas se sjećam kako je govorila: „Cure, pazite na sebe, kontrolirajte svoje zdravlje, ono je jedino što se u životu novcem ne može kupiti...“


I tako sam ja napravila kontrolu. I ostala u šoku, kada mi je rečeno da dođem na punktaciju, jer nešto ne izgleda kako treba... Ne moram niti govoriti kako sam ostala kao gromom pogođena. Šok,nevjerica. Čekanje nalaza dva tjedna i poziv i bolnice „moramo ponoviti, nešto nije dobro...“ Mislim da se nisam mogla pomaknuti s mjesta neko vrijeme. Ništa, nemam izbora, ponovno punktacija, ponovno čekanje nalaza i veliko olakšanje „sve je u redu“. Imala sam osjećaj da mi je tog trenutka s leđa palo brdo veličine Velebita.


Čekajući nalaze i kontrole, pričala sam sa ženama kojima je bolest dijagnosticirana. Odreda hrabre, odlučne da se bore i izađu kao pobjednice. Razgovor s njima uvjerio me je da je u životu uvijek najbolje, a sigurno i najteže, uhvatiti se ukoštac sa problemom koji ti se nađe na putu, dati sve od sebe i uvijek vjerovati u najbolje. Pozitivno razmišljanje uvelike pomaže u borbi protiv bolesti.


Potez Medvjeda da pomognu udruzi „Sve za nju“ i svojim ružičastim vezicama na klizaljkama pomognu u podizanju razine svijesti o ovoj opakoj bolesti pokazuje koliko su Medvjedi podrška svojim ženama, majkama, djevojkama, svojim navijačicama. Hvala im na svemu što čine ovaj mjesec u promociji borbe protiv ove opake bolesti i podršci koju pružaju nama ženama. I samo da se zna: pravi muškarci nose rozo :))

 

PS. Rak dojke je u gotovo svim populacijama u samom vrhu vodećih uzroka smrtnosti kod žena. U Hrvatskoj od raka dojke godišnje oboli oko 2390 žena (podaci iz 2009.), a premine ih 984 (podaci iz 2011.) i to su uglavnom žene s rakom koji je u trenutku postavljanja dijagnoze već bio proširen izvan dojke. Većina žena zna da 25% svih zloćudnih tumora kod žena čini upravo rak dojke ili u apsolutnom broju njih oko 2500 na godinu pojavi se s rakom dojke. Rak dojke ne bira dob. Prije 20-ak i više godina rak dojke se javljao najčešće u dobi nakon 50-te, 60-te godine života. Danas smo svjedoci sve više oboljelih žena u dobi između 30-40 godine života. To je dob kada se brojne, osobito patološke, promjene odvijaju vrlo brzo, za razliku od žena u kasnijoj dobi, dobi nakon 60-te, 70-te ili 80-te godine života. Stoga je upravo u mlađim dobnim skupinama žena, a to je dob nakon 30-te godine života, od izuzetne važnosti rana ili pravodobna dijagnostika zloćudnih bolesti dojki.

Informacije o kampanji ''SVE za NJU!'': www.svezanju.hr

Tematska slika