Što je muškarac bez brkova?

by Beren Erchamion

Ovih dana kada smo intenzivnije posjećivali grobove svojih milih i dragih pokojnika, nekako nismo mogli izbjeći onaj rastući osjećaj bespomoćnosti koji nas je okruživao. Ništa čudno što nam kroz to vrijeme kroz glavu također prolaze i razna promišljanja o smrtnosti. Čovjek si tokom života može postavljati pitanja „tko sam, odakle dolazim, što želim?“ i svaki put na njih u sebi čuje drugačiji odgovor, jer kako rastemo i spoznajemo svijet, nova znanja i iskustva, odgovori na ova pitanja se mijenjaju. Ali, samo na jedno pitanje odgovor je uvijek isti „kamo idemo?“. I dok se put do toga krajnjeg cilja može mijenjati, ono što nas čeka na kraju životnog puta je nepromijenjivo: smrt. I od toga pobjeći ne možemo.


Zalud mnogi ljudi traže Sveti Gral, istražuju mogućnosti produljenja života raznim medicinskim pomagalima... Daleko smo i od ostvarenja zamisli znanstvene fantastike koja opisuju kloniranje, presađivanje u mlađe tijelo, besmrtnost... Jedina stvar koju u životu ne možemo izbjeći i koju moramo napraviti je umrijeti (dobro, moramo još i plaćati porez i posjećivati punicu, ali nije o tome sada riječ :))


Čak još možemo prihvatiti smrtnost koja dođe zasluženo, a pod time mislim na dugi i sretan životni vijek kada se čovjek „potroši“, dok nam je teško prihvatiti kada ona stigne neočekivano i kada tragično odnese jedan mladi život. Ako i u iznenadnoj nesreći potražimo prihvaćanje o nedostatku patnje, s (opakim) bolestima to nije takav slučaj. One nam pred očima uzimaju dragu nam osobu, proždirući je podmuklo iznutra i izvana, oslabljujući tijelo (a ponekad i duh). I kako da se onda pomirimo s time?


Posvuda oko nas, mudriji i učeniji ljudi uporno pričaju o zdravoj prehrani i vježbanju kao načinu prevencije bolesti, ali zar je u svijetu, gdje je materijalno važnije svega ostaloma, moguće izbjeći boleštine koje nas okružuju (bilo iz zraka, vode ili hrane)? Možda prevencija i nije moguća, ali samosvijest o tome može činiti važnu prevagu u ranom otkrivanju i liječenju opakih bolesti.


I dok smo prošli mjesec posvetili pažnji o svijesti našim dragim i nježnijim polovicama, ovaj mjesec u cijelom se svijetu obilježava mjesec borbe protiv raka prostate koji je veliki problem današnjeg doba. Ovo je drugi najčešći oblik raka koji je uzrok smrti muškaraca (prvi je rak pluća), a iako ga ima svaki šesti muškarac, samo će 10% oboljelih umrijeti od posljedica bolesti. Na našu veliku sreću, ovo je spororastući tumor i ako se otkrije u ranoj fazi, moguće ga je izliječiti. Zato je danas najvažnije rano otkrivanje. Zato je važno povećanje samosvijesti o ovoj opakoj bolesti. Zato je važan samopregled. Jer svake se treće minute u svijetu dijagnosticira, a svakih 15 minuta umre jedan muškarac od raka prostate. Ova je bolest često nepredvidljiva; kod nekih vrlo sporo napreduje, a kod drugih puno brže. Stopa izlječenja kod ranog otkrivanja je 98%!! Javlja se kod muškaraca iznad 40 godina, a u Hrvatskoj je svake godine sve više oboljelih iz jednostavnog razloga: postajemo sve starija populacija.


Ne zaboravimo da postoje tri načina dijagnosticiranja: digitorektalni pregled, PSA test i biopsija. U ranoj fazi rak ne pokazuje nikakve znakove i simptome, a kada se oni pokažu, tada upućuju da se rak proširio. Simptomi mogu biti: učestalo mokrenje, naprezanje kod mokrenja, slabiji mlaz, isprekidano mokrenje, osjećaj da se mjehur nije ispraznio do kraja, učestalo noćno mokrenje itd. Iznenadna pojava konstantnih bolova u kostima koji traju barem dva tjedna a koji se najčešće pojavljuju u kralježnici i ponekad prelaze u malu zdjelicu, donji dio leđa, kukove ili kosti nogu. Bolovi mogu biti praćeni i većim gubitkom težine.


Kroz povijest, mnogi je poznati muškarci nosio s ponosom svoje brkove i po njima ih prepoznajemo i pamtimo. Stotine tisuća žena spuštalo je zidove svog srca samo zbog pogleda na taj mali dlakavi čuperak koji raste ispod muškog nosa. Siguran sam da su i mnoge pjesme i filmovi pokušali dočarati taj fenomen. A sada je taj simbol muževnosti u simbiozi dva pojma kreirao novu riječ: Movember (Mo, što je skraćeno za moustache, i November - englesko ime za mjesec studeni). Začetak pokreta bio je još 1999. godine, ali tek 2004. godine iz Australije i Novog Zelanda kreće po cijelom svijetu kao neprofitna organizacija. Do danas se može pohvaliti s gotovo 200 milijuna američkih dolara prikupljenih za unaprijeđenje liječenja ovog problema.


I naši su se Medvjedi uključili u akciju te u studenom provode kampanju prevencije raka prostate pod nazivom ''Brkati studeni''. Uključivanjem akciju hokejaši daju podršku udruzi ''Hrvatska liga protiv raka'' koja u mjesecu studenom provodi niz kampanja podrške, edukacije i potpore borbi protiv raka prostate. U akciju ''Brkati studeni'' uključena je cijela momčad Medveščaka, a posebni promotori (koji će tijekom studenog puštati brkove te na taj način pružiti podršku) su Saša Martinović, Michael Ouzas, Brandon Buck, Ivan Šijan i Curtis Fraser. A vjerujem da su se i mnogi među nama, koji imaju ispunjenje uvjete da na licu raste više od 7 dlaka/cm kvadratnom, uključili u akciju. I zato: muškarci svijeta, ujedinite se! Promijenimo lice muškog zdravlja zajedno!


PS. Žene, drage naše žene.. Nismo zaboravili na vas. Imate priliku kao Mo sisters pružiti jedinstvenu podršku svima nama. Važan ste stup i oslonac u našim životima, pogotovo u slučajevima kada se pojavi ova bolest. Stoga, ne morate puštati brkove ;)) ali podržite nas u širenju svijesti.

I neka nitko ne zaboravi, kolumna@plavimedo.com.hr je tu za vas


 

Tematska slika