Croatia has not yet fallen

by Marko Gabud

Ovaj vikend hokejaška repka imala je organizirani izlet u Budimpeštu. Nedostajalo je malo sreće (ili par igrača) pa da se s izleta vrate i s kojim bodom. No čak i da smo nastupili u najjačem mogućem sastavu, Budimpešta bi bila kraj naših olimpijskih snova jer Mađarska je trenutno prejak protivnik da bi mogli očekivati išta osim poraza.

 

O svim stvarima koje se u savezu i repki ne rade dobro priča se kod svake reprezentativne akcije, no iznimno je malo diskusija i razmišljanja okrenutih prema budućnosti i diskusija o konkretnim stvarima koje bi se trebale desiti da se situacija u hokeju popravi. Jednim djelom za to je sigurno zaslužan i savez jer nigdje nije moguće pronaći bilo kakve informacije o planovima za budućnost.

 

U velikom broju rasprava koplja se često lome oko angažmana Crocana  i djeljenja putovnica strancima i njihovog nastupanja za reprezentaciju. Iskreno, ja u tome trenutno ne vidim ništa loše. Dapače, podizanje kvalitete reprezentacije i postizanje boljih rezultata može znatno više popularizirati hokej i otvoriti mu medijski prostor od aktivnosti jednog kluba. Svjetsko prvensto održano u Reykjaviku ove godine još je jednom pokazalo ogromnu razliku u kvaliteti između domaćih igrača i "uvoznih". Glavni razlog za razliku kvalitete nije nedostatak talenta ili želje, koji su neosporni kod domaćih igrača, već prvenstveno u uvjetima u kojima su igrači nastajali.

 

Nadam se da će za svjetsko prvenstvo u Zagrebu reprezentaciji biti na raspolaganju svi igrači koji su stekli pravo igranja i da neće bit problema s ozljedama i izostancima. Reprezentacija u takvom sastavu trebala bi bez problema izboriti plasman u I B skupinu. Prema planovima iduće sezone pravo nastupanja za reprezentaciju bi trebali steći Ouzas, Martinović, Naglich, Zanoški i Kostović. U kombinaciji sa Sertichem, MacAulayem, Hecimovicem, Sandrockom i Letangom, te uz još malo stasalije domaće dečke možemo se nadati i pristojnom rezultatu u I B skupini. Podlogu za takvo nadanje daje upravo pogled na Mađarsku reprezentaciju koja je praktički momčad Albe Volan pojačana s nekolicinom igrača koji nastupaju izvan Mađarske.

 

Za pretpostaviti je da će Medveščak nastaviti s praksom dovođenja igrača hrvatskih korijena i da će kroz idućih par godina još igrača steći pravo igranja za reprezentaciju (u trenutnom sastavu kandidati su Bozic, Perkovich i Yelovich). Većina tih igrača nije ni blizu kraja karijere tako da možemo reći da bi reprezentacija mogla kroz nekoliko godina ući i ostati čak i u I A skupini. Pitanje koje se opravdano postavlja: može li se budućnost reprezentacije dugoročno planirati na dovođenju gotovih igrača i djeljenju državljanstava? Moje mišljenje je da bi se vjerojatno i moglo, ali to ne smatram dobrim rješenjem. Alternativa dovođenju stranaca je stvaranje dovoljno kvalitetnih igrača koji će moći držati reprezentaciju u I A skupini.

 

Hrvatski izbornik Kolombo izjavio je na početku sezone da će smatrati velikim uspjehom ukoliko u pet godina iz Medveščakove momčadi koja igra EBYSL izađe jedan igrač spreman za EBEL. Stvaranje igrača dugotrajan je proces i ne možemo očekivati da će se preko noći pojaviti domaći igraći koji će kvalitetom moći parirati strancima. Da bi taj proces stvaranja igrača bio što uspješniji potrebno je osigurati kvalitetnije uvjete za rad. Jedan od najčešće isticanih problema je nedostatak ledenih ploha. Hrvatska ima samo 2 zatvorena klizališta. Problem nedostatka ledenih ploha mogao bi biti uskoro riješen. Navodno savez ima planove za izgradnju 3 dvorane (u Vrbovcu, Koprivnici i u još jednom gradu). Izgradnja dvorana trebala bi biti financirana sredstvima iz EU fondova. Nadam se da su ovi planovi stvarni, da će se uskoro i realizirati i da ćemo za 5-6 godina početi gledati kvalitetne domaće igrače.

 

Dalo bi se još štošta napisat, al za prvi put dosta. Držimo fige da nam repka bude kompletna u travnju i da nam se ne desi iznenađenje ko Mađarima s Nizozemskom.

Tematska slika